Da se mene pita: Aboliranje bezakonja

Da se mene pita: Aboliranje bezakonja

(Free Stock Photo)

Budući da su građani Hrvatske svakodnevno suočeni sa kršenjem zakona, vrlo često baš onih prekršitelja na visokim pozicijama, koji ne snose gotovo nikakve sankcije za svoje prekršaje, a ponekad ni za zlodjela, sve je prisutnija neka opće prihvaćena teorija o tome da je važna samo osobna korist i da zakone ne treba poštovati. Varanje se nazva snalažljivošću, a nezakonito stjecanje imetka - sposobnošću. Ako se malo bolje osvrnete oko sebe, vidjet ćete da su, na žalost, poremećene vrijednosti takve teorije korisne pojedincu. Kako se nositi s time? Je li riječ o posvemašnjem moralnom potonuću?

Ako jeste ili mislite da ste moralna osoba  koja poštuje zakone, jeste li - iznervirani svakodnevnim događajima -  ponekad pomislili kako bi bilo bolje da zapravo niste takvi? Nije samo riječ o besramnom pljačkanju ili zlostavljanju niže pozicioniranih od vas, nego i prebacivanju svog dijela odgovornosti na druge, izrabljivanju bilo koje vrste pa i o krajnje sebičnom i prostačkom ponašanju u prometu.

Neka vam ne bude čudno što spominjem promet zato što ponašanje ljudi u prometu pokazuje puno više o mentalnom sklopu ljudi nego li skupoća automobila vozačev društveni status. Jeste li se ikada našli situaciji da vas cijela kolona ljudi iz automobila iza vas napadne zato što ste stali ispred pješačkog prijelaza da propustite pješaka? Jer se njima žuri! I vama se žuri, ali – gle čuda - poštujete zakon. Ili se drugi čude zato što stojite ispred semafora na kome je crveno svjetlo iako trenutno nema pješaka ni policije! Jeste li naivac zato što stojite, a deset automobila vas, uz prijetnje vozača, pogrdne povike i gestikulaciju obilazi i pretječe jer  – eto – baš mogu i ništa im se neće dogoditi? Kad vam se to, primjerice  na željezničkom kolodvoru u Rijeci, dogodi tri dana za redom, počnete se pitati jeste li ludi vi koji čekate ili ovih 10 bijesnih koji bi vas najradije zatukli. Dok vi čekate, deset bijesnih prekršitelja zakona , u centar stižu prije vas, hvataju zadnja slobodna parkirna mjesta, policije nema -  „papala maca“. A vi ste frustrirano pitate treba li uvijek poštivati zakon kad ga danas navodno “nitko više ne poštuje“?

Nepoštivanjem prometnih propisa, ma koliko vam se činili banalnima, ugrožava nekog drugog. Jesu li ljudi  svjesni da svako izigravanje zakona ugrožava nekog drugog? Je li važna samo osobna korist ma koliko bila banalna? Ako se bavite iznajmljivanjem i uredno prijavljujete stanare, plaćate porez  ili sve moguće naknade, boravišnu pristojbu, imali - nemali turiste, koliko vas ugrožava ili frustrira susjed koji sve radi ilegalno? Zato što radi ilegalno, ima niže cijene, lakše popunjava apartman i bolje zarađuje nego vi. A to što vara državu, nikog nije briga. Čija je to država? I čemu služi novac koji se slijeva u državnu blagajnu? Varaju li ljudi državu zato što vide da se novac iz državne blagajne troši neprimjereno ili zato što ih nije briga kako će država financirati školstvo, zdravstvo, socijalu? Možemo li o još banalnijem varanju i nemoralnom ponašanju? Ako vas na poslu pretrpaju obavezama i zadacima, ne daju vam slobodne dane i uskraćuju druga prava, ali - blago vama - vi imate liječnika koji vas razumije pa vam svako malo u „kriznim“ trenucima odobri bolovanje. Mislite li da ste neopravdanim bolovanjem zeznuli firmu i šefa ili kolege koji, zato što ste se vi „izvukli“ na svoj način, moraju uz gomilu svoga preuzeti i vaš dio posla? Koliko je u firmama prisutna filozofija „nije me briga, samo nek' je meni lakše“?  Može na žalost i ovako: imate studente, date im zadatak da istražuju, pišu seminarske radove, a vi ih kasnije uz malu ili nikakvu doradu objavljujete kao svoje znanstvene članke bez spomena malih mrava? Mogli bismo tako u nedogled  A onda počne relativiziranje! Važe se“ težina“ grijeha. On je ukrao milijune, a ja sam samo malo utajila porez. On je pregazio pješaka i za kaznu dobio guljenje krumpira, zašto onda ja ne bi projurio „na crveno“ kad nitko ne gleda? Je li važno samo da nas nitko ne vidi? Odgajamo li djecu da budu takva ili još gora od loših ljudi kakvi nas okružuju ili  smo i sami takvima postali? Odlaskom u drugu zemlju svi počinju poštovati prometne propise, kao i druge zakone jer će u protivnom biti kažnjeni. I ne samo, uvjetno rečeno, sitni javno nepoznati prekršitelji. Riječ je o zemljama u kojima će ministrica koja službenom karticom kupi žvakaće morati dati ostavku i neće se samo tako vratiti u parlament jer joj je politička karijera zauvijek uništena. 

Jesu li vam sveprisutni nemoral ,koristoljublje i često abolirana zlodjela uspjeli srušiti vlastite vrijednosti i moralna načela?    

 

 

Svakog tjedna pitamo vas o nekoj drugoj gorućoj političkoj, društvenoj ili kulturološkoj temi, upravo to: što biste vi s time učinili da vas se pita? Četvrtkom u 13:15 s Leom Domijan Fišter, telefonom ili na Facebooku.

Da se mene pita: Aboliranje bezakonja

O emisiji Da se mene pita

Kontakt-emisija u kojoj Lea Domijan Fišter upravo vas pita što biste učinili s nekim aktualnim pitanjem da se baš vas pita! Koliko puta pomislimo: Da se mene pita, to bi sve bilo drugačije... I zato vas pitamo!

Pročitaj više

Komentari

Da se mene pita
Da se mene pita

HRT – Radio Rijeka — Društvo, kontakt

Kontakt-emisija u kojoj Lea Domijan Fišter upravo vas pita što biste učinili s nekim aktualnim pitanjem da se baš vas pita! Koliko puta pomislimo: Da se mene pita, to bi sve bilo drugačije... I zato vas pitamo!

Sljedeća emitiranja

Četvrtak, 09.04.2020. 13:15 - 13:45

Četvrtak, 16.04.2020. 13:15 - 13:45

Poslušajte

Da se mene pita: Ksenofobija ili nešto drugo?
Četvrtak, 12.03.2020 13:15

Da se mene pita: Rad nedjeljom
Četvrtak, 05.03.2020 13:15

Da se mene pita: COVID-19
Četvrtak, 27.02.2020 13:15

Da se mene pita: Po čemu ih pamtite?
Četvrtak, 20.02.2020 13:15